TRUMP ĆE BITI SMIJENJEN? Zahtjevi su sve glasniji, spominje se i Ustav!

Politički pritisak na Donalda Trumpa sve je izraženiji, a sve češće se spominje i mogućnost njegove smjene putem 25. amandmana. Rasprava je dodatno potaknuta nizom spornih izjava i poteza koji su uzdrmali Washington.


Sporne izjave potaknule lavinu reakcija

Rasprava o mogućoj smjeni američkog predsjednika dodatno se rasplamsala nakon njegove izjave da će “čitava jedna civilizacija nestati” ako se Iran ne povuče. Takva retorika izazvala je oštre reakcije dijela političke scene, ali i šire javnosti.

U isto vrijeme, pozornost su privukli i postupci povezani s Epsteinovim dosjeima, kao i nedavne objave na društvenim mrežama te napadi na papu Lava XIV.. Kombinacija tih događaja otvorila je pitanje predsjednikove sposobnosti za vođenje države.


Ustavni mehanizam koji se rijetko spominje

U središtu rasprave našao se 25. amandman američkog Ustava, uveden 1967. godine nakon atentata na Johna F. Kennedyja kako bi se razjasnile procedure u izvanrednim situacijama.

Amandman ima četiri dijela. Prvi regulira preuzimanje dužnosti u slučaju smrti ili ostavke predsjednika, dok drugi omogućuje imenovanje novog potpredsjednika. Treći dio odnosi se na privremeni prijenos ovlasti, što se već događalo tijekom medicinskih zahvata predsjednika.

Najviše pozornosti sada izaziva četvrti dio, koji predviđa smjenu ako predsjednik “nije u mogućnosti obavljati ovlasti i dužnosti svog ureda”. U tom slučaju potpredsjednik i većina Vlade mogu proglasiti predsjednika nesposobnim, čime on gubi ovlasti. Ova odredba nikada do sada nije primijenjena.


Demokrati pokreću inicijativu, podrška stiže i s desnice

Među najglasnijima je demokratski zastupnik Jamie Raskin, koji je predložio osnivanje posebnog tijela za procjenu predsjednikove sposobnosti. Njegovu inicijativu podržalo je 50 zastupnika u Zastupničkom domu.

“Nalazimo se na opasnom rubu i zaštita američkog naroda sada je pitanje nacionalne sigurnosti. Kongres stoga mora ispuniti svoje obveze iz 25. amandmana”, poručio je Raskin u priopćenju od 14. travnja.

Zanimljivo, kritike ne dolaze samo iz redova demokrata. Bivša republikanska zastupnica Marjorie Taylor Greene također je reagirala na Trumpovu izjavu o Iranu:
“Ne možemo pobiti cijelu jednu civilizaciju. To je zlo i suludo”.

Istodobno, istraživanja pokazuju rastuću zabrinutost javnosti. Prema anketi Reutersa i Ipsosa, tek 45 posto Amerikanaca smatra Trumpa mentalno sposobnim za vođenje države.


Zašto opoziv nije u prvom planu

Iako se povremeno spominje i opoziv, ta opcija zasad nema političku snagu. Republikanci imaju kontrolu nad Zastupničkim domom, što značajno otežava pokretanje takvog postupka.

Trump je već dva puta bio opozvan tijekom prvog mandata, no u oba slučaja Senat ga je oslobodio. Raskin je u intervjuu za Time dodatno pojasnio:
“U ovom trenutku nema nijednog republikanca koji bi pozvao na opoziv ili nam dao naslutiti da je za to zainteresiran”.


Stručnjaci skeptični: politička realnost je drugačija

Iako se 25. amandman sve češće spominje, stručnjaci upozoravaju da je njegova primjena i dalje malo vjerojatna. Profesor prava Mark Graber smatra: “Dobar dio priče o 25. amandmanu čisto je politikanstvo”, ističući kako se njime vrši pritisak na republikance.

Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton dodatno pojašnjava situaciju:

“Ne vjerujem da će se amandman primijeniti, bez obzira na to je li to opravdano ili ne. Ja sam pravnik, a ne psihijatar, pa o tome ne mogu suditi. No njegov problem nije nužno mentalne prirode – problem je što on ne razumije ili ne mari previše za svijet oko sebe. Fokusiran je isključivo na ono što koristi Donaldu Trumpu i to oblikuje sve, od Irana do njegova odnosa prema NATO-u i američkim saveznicima.”

Sličan stav ima i umirovljeni general Ben Hodges:
“Iskreno, ne vjerujem da u Kongresu ima dovoljno republikanaca koji bi za to imali hrabrosti, iz raznih razloga. Stoga se to čini vrlo malo vjerojatnim, ali za Ameriku nije dobro da smo u situaciji u kojoj mnogi smatraju da je takvo rješenje nužno.”

U slučaju pokretanja postupka, predsjednik bi imao pravo osporiti odluku, a konačnu riječ imao bi Kongres gdje je potrebna dvotrećinska većina za smjenu.

U aktualnim političkim okolnostima, takav scenarij ostaje teško ostvariv.