Nakon što je u 40-dnevnom ratu stradalo više od 3.300 iranskih civila, uključujući stotine djece, akademska zajednica iz Irana digla je glas i obratila se kolegama diljem planete otvorenim pismom na sedam svjetskih jezika.
Pismo koje je obišlo sedam jezika
Iranski učitelji i studenti objavili su otvoreno pismo namijenjeno njihovim kolegama u svim dijelovima svijeta. Tekst je preveden na sedam jezika kako bi dospio do što šireg kruga čitatelja i potaknuo međunarodnu reakciju na ono što autori opisuju kao sustavno uništavanje civilne infrastrukture, uključujući škole i sveučilišta.
U pismu se naglašava da iranski narod vodi borbu za slobodu i neovisnost čovječanstva, govoreći u ime potlačenih ljudi širom svijeta. Autori taj sukob opisuju kao “školu globalnog otpora protiv imperijalizma”, ocjenjujući ga borbom između ispravnog i pogrešnog u kojoj svaki pojedinac doprinosi onoliko koliko mu to dopušta njegova savjest i integritet.
Poziv koji ne ostavlja prostora za neutralnost
Središnja poruka pisma ne ostavlja mjesta za oklijevanje. “Moramo stajati na pravoj strani povijesti”, stoji u dokumentu, “kako bismo sutra mogli koristiti riječi ‘čovjek’, ‘čovječnost’ i ‘sloboda’ u svojim učionicama.”
Pismo je upućeno nastavnicima diljem svijeta, s jasnim apelom da prekinu šutnju o zločinima koje autori pripisuju Izraelu i Sjedinjenim Državama nad iranskim civilima. Posebno se apostrofira napad na osnovnu školu u gradu Minabu na jugu Irana, u kojemu je poginulo gotovo 170 učenika. Zgrada je pogođena u bombardiranju koje je, prema navodima iz pisma, izvela američka i izraelska vojska.
40 dana rata, tisuće žrtava
Rat koji autori pisma opisuju kao neoprovociranu agresiju trajao je 40 dana i počeo 28. veljače, usred neizravnih pregovora između Teherana i Washingtona o iranskom nuklearnom programu. Prema podacima koje navode iranski dužnosnici, u sukobu je izgubilo život 3.375 osoba, od kojih velik dio čine djeca.
Osim škole u Minabu, bombardiranjem su bile pogođene i brojne druge obrazovne ustanove diljem Irana, što je izazvalo val ogorčenja u međunarodnoj javnosti. Stradanje civila i napadanje mjesta namijenjenima obrazovanju potaknulo je oštru osudu u dijelu svjetske zajednice, dok su drugi ostali suzdržani.
Dan kćeri kao pozadina objave
Otvoreno pismo objavljeno je na dan koji se u Iranu obilježava kao Nacionalni dan kćeri, što mu daje poseban simbolički okvir. Odabir datuma naglašava dimenziju sukoba vezanu uz stradanje djece i mladih, posebice djevojčica koje su bile među žrtvama napada na školu u Minabu.
Minabska tragedija od tada je postala jedna od središnjih referentnih točaka iranske javne komunikacije o ratu. Obitelji žrtava obratile su se i novom papi Leu, tražeći od njega da postane “glas njihove djece”, dok su povorke solidarnosti organizirane i u Indiji, gdje su građani obilježili 40. dan od pogibije minabske djece.
Međunarodni odjeci i digitalni prostor
Iransko-američki sukob ostavio je traga i na digitalnim platformama. Animirani LEGO-filmovi koje su iranski autori stvarali kao komentar na ratna zbivanja uklonjeni su s YouTubea, što je, prema iranskim medijima, potaknulo dodatne rasprave o slobodi izražavanja i informiranja u globalnim mrežama.
Istodobno, iranski državni mediji, uključujući Press TV, naglašavaju da su se u izvještavanju o ratu trudili ponuditi alternativnu perspektivu, suprotstavljenu zapadnom medijskom narativu.
Otvoreno pismo iranskih učitelja i studenata dio je šire kampanje kojom iranska akademska zajednica nastoji progovoriti prema inozemnoj javnosti izravno, zaobilazeći diplomatske i medijske posrednike.
