Napušteno krdo na zabačenom otoku desetljećima je živjelo bez ljudi, hrane i veterinarske pomoći. Kad su istraživači analizirali njihov DNK, otkrili su nevjerojatan razvoj događaja koji je iznenadio i iskusne genetičare.
Na izoliranom otoku Amsterdam u Južnom oceanu, daleko od civilizacije i gotovo nemogućem za život, prije više od stoljeća ostavljeno je samo pet krava. Ono što je uslijedilo danas se smatra jednim od najneobičnijih slučajeva u modernoj biologiji.
Francuski farmer Heurtin stigao je na otok 1871. godine s idejom naseljavanja. Sa sobom je doveo i nekoliko goveda, no cijeli plan propao je nakon nekoliko mjeseci. Ljudi su otišli, ali su životinje ostale same na surovom i vjetrovitom području usred oceana.
Unatoč tome, krave su uspjele preživjeti.
Od pet životinja do krda od 2000 jedinki
Bez stalnog izvora hrane, bez veterinarske skrbi i bez ljudske pomoći, mala skupina goveda tijekom desetljeća pretvorila se u veliko divlje krdo. Prema podacima znanstvenika, broj životinja s vremenom je narastao na oko 2000 jedinki.
Istraživači su pokušali otkriti kako je tako mala populacija uspjela opstati na otoku površine svega 55 četvornih kilometara. Rezultati analize objavljeni su 2024. godine u časopisu Molecular Biology and Evolution.
Studiju je vodio genetičar Mathieu Gautier iz francuskog instituta INRAE, u suradnji sa Sveučilištem u Liègeu. Analizirani su uzorci DNK 18 goveda, prikupljeni 1992. i 2006. godine, dok je osam životinja prošlo potpuno sekvenciranje genoma.
Rezultati su pokazali da životinje nisu potjecale iz jedne genetske linije. Oko 75 posto genetskog materijala dolazilo je od europskog taurinskog goveda, srodnog današnjoj pasmini Jersey, dok je preostalih 25 posto pripadalo zebu govedima iz područja Indijskog oceana.
Ključ opstanka skrivao se u genetici
Znanstvenici smatraju da je upravo ta kombinacija različitih genetskih linija omogućila dugoročno preživljavanje krda. Posebno ih je iznenadilo što nisu pronađene teške posljedice parenja u srodstvu koje se inače očekuju kod tako male početne populacije.
Razina inbreedinga iznosila je oko 30 posto, što kod mnogih životinjskih vrsta često dovodi do nakupljanja štetnih mutacija i postupnog nestanka populacije. U slučaju amsterdamskog krda to se ipak nije dogodilo.
Istraživači smatraju da je razlog vrlo brzo povećanje broja životinja, čime je očuvana genetska raznolikost.
Posebno zanimljive pokazale su se promjene povezane s ponašanjem životinja. Analiza genoma pokazala je da su se najveće prilagodbe dogodile u genima povezanima sa živčanim sustavom.
Drugim riječima, goveda su se prije prilagodila psihološki nego fizički. S vremenom su postala opreznija, samostalnija i sposobnija za život u divljini.
Sumnje oko “otočnog patuljastog rasta”
Ranija istraživanja tvrdila su da su se životinje tijekom godina značajno smanjile. Takav razvoj smatrao bi se rijetkim primjerom takozvanog otočnog patuljastog rasta.
No nova genetska analiza sugerira drukčiji zaključak. Prema istraživačima, moguće je da krdo nikada nije bilo posebno veliko jer su i Jersey goveda i zebu prirodno manje pasmine.
Otok Amsterdam danas je poznat po iznimno osjetljivom ekosustavu i brojnim zaštićenim vrstama. Među njima se nalazi i ugroženi amsterdamski albatros, kao i rijetko drvo Phylica arborea.
Krdo je nestalo, ali DNK je ostao sačuvan
Priča o neobičnim govedima završila je 2010. godine, kada su sve životinje uklonjene radi zaštite autohtonog biljnog i životinjskog svijeta otoka.
Otok Amsterdam danas se nalazi pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske baštine.
Iako krdo više ne postoji, njegov genetski trag ostao je sačuvan zahvaljujući uzorcima koje su znanstvenici prikupili prije uklanjanja populacije. Upravo su ti uzorci omogućili detaljno istraživanje koje je desetljećima kasnije otkrilo kako je pet napuštenih životinja uspjelo stvoriti jedno od najneobičnijih divljih krda na svijetu.
