Miloš Savčić bio je inženjer, gospodarstvenik, gradonačelnik Beograda, a sve što je stekao na kraju je uzela država Srbija. Rođen 1865. u Svilajncu, bio je srpski političar, ministar graditeljstva te rukovoditelj brojnih gospodarskih objekata u Kraljevini Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji. Smatra se da je bio jedan od najbogatijih Europljana svog vremena.
Nakon završene visoke škole u Münchenu još je dvije godine ostao raditi u Njemačkoj na izgradnji bavarskih državnih željeznica. Kao mladom inženjeru to mu je omogućilo stjecanje solidne prakse, no kao strani državljanin nije mogao postati državni službenik već samo raditi po ugovoru. 1891. godine se zbog majčine smrti odlučio vratiti u Srbiju. U to vrijeme trebao je početi raditi kod Alexandrea Gustava Eiffela, dizajnera i inženjera Eiffelovog tornja, koji je nakon te gradnje stekao svjetski glas, piše Dnevno.hr
No, suradnju je morao otkazati zbog služenja vojnog roka. Nakon vojske se zaposlio u beogradskoj općini, a uz financijsku pomoć oca, strica i brata pokrenuo je vlastiti biznis, otvorivši Inženjersko – arhitektonski ured u Beogradu. Uskoro su mu klijenti postali bogati trgovci koji su ga angažirali za izradu planova za njihove privatne vile. Zahvaljujući njemu Srbija je od uvoznika drvne građe postala njezin izvoznik, a uveo je i narodno osiguranje koje je bilo dostupno svima, pa tako i najsiromašnjim građanima.
Od Dedinja napravio luksuzno naselje
Savčićeva obittelj kupila je vinograde i od njih napravila prestižnu stambenu četvrt na Dedinju. Izgradnju kompleksa luksuznih vila započeo je Miloš Savčić, a nastavio njegov zet Aleksandar Acović. Kuća u Užičkoj 15 u kojoj je živjela njegova kćer Jelica je kasnije postala rezidencija Josipa Broza Tita, a zatim i Slobodana Miloševića, a u blizini je na njihovom nekadašnjem imanju izgrađena i Kuća cvijeća.
Savčićeva Prometna banka 1930. preuzela je rudnike Podvis i Blagovesti, u kojima je radilo preko 800 rudara i činovnika. Rudnici su imali svoju električnu centralu, provjetravanje u rudnicima bilo je umjetno, sa zasebnim zračnim oknima. Posebno zanimljivo je što je zrak zbijen kompresorima pod pritiskom korišten za rad pneumatičnih čekića – bušilica.
Velika pažnja bila je usmjerena na bolje radne uvjete, izgrađena je velika kolonija za besplatno stanovanje radnika i njihovih obitelji. Imali su pravo na besplatan ogrjev, struju, na raspolaganju im je bila i trgovina živežnim namirnicama u kojoj su kupovali ispod cijene. Uz stanove su radnici imali i zemljište za vrtove. Djeca su im pohađala državnu osnovnu školu, a pri rudniku je postojao i nogometni sportski klub te glazbeni orkestar.
Izgradio vodovod i kanalizaciju u Beogradu
U biografiji Miloša Savčića stoji i da je pokrenuo tvornice vagona, lima, cementaru Beočin, Sartid u Smederevu, brodarsko-transportno poduzeće u Beogradu, gradio je željeznice po cijeloj Srbiji, s mostovima i tunelima.
Njegove najveće zasluge kao prvog čovjeka Beograda su to što je oslobodio grad od nepovoljnog kratkoročnog zajma, koji je zbog zateznih kamata prijetio da će ugušiti grad. Izgradio je vodovod i kanalizaciju u Beogradu.
Umro je 9. ožujka 1941. nakon duge bolesti, neposredno prije početka Drugog svjetskog rata. Dobar dio onoga što je izgradio za vrijeme rata je uništeno, a nakon rata su sva poduzeća koja je osnovala Prometna banka prenesena u državno vlasništvo.
Borba za vraćanje imovine nasljednicima
Savčićev praunuk Vladimir Lešić se kao predsjednik Srpske lige za povrat imovine borio za pravedan povrat imovine oduzete nakon Drugog svjetskog rata. Lešić je jedan od nasljednika 14 nacionaliziranih poslovnih zgrada, zgrada u Knez Mihailovoj 1 i 3, zgrade Eurosalona, još desetina zgrada u centru Beograda i isto toliko vila na Dedinju, kao i tvornice 14. oktobar u Kruševcu, beočinske cementare, pet rudnika u istočnoj Srbiji, piše Nova.rs.
