U selu Ježevica, nedaleko od Čačka, Branka Joksić, vrijedna domaćica u mirovini, pretvorila je svoju strast prema pripremi zimnice u pravi mali biznis. Dok je za mnoge žene na selu zimnica prvenstveno način očuvanja sezonskog voća za obitelj, Branka je svoje proizvode podigla na novu razinu te je sada njezina zimnica prepoznata i izvan granica Srbije.
Kao članica Udruge žena “Evgenija”, Branka je redovito sudjelovala na raznim manifestacijama posvećenima domaćoj hrani, gdje su njeni proizvodi privukli pažnju ljubitelja zdravih i domaćih delicija. Njena priča započela je nakon odlaska u mirovinu, kad je željela pronaći način da doprinese kućnom proračunu, piše Dnevno.hr
“Kad sam otišla u mirovinu, željela sam još nešto raditi i doprinijeti u financijskom smislu. Ovo je moja velika ljubav, uvijek sam voljela to raditi, malo po malo proširilo se, a kad se radi s puno ljubavi, ništa nije teško. Evo, već deset punih godina bavim se preradom voća, najprije jagoda u svibnju, domaćih i šumskih, potom marelica, borovnica, raznog voća kako dolazi sezona, pa završim s dunjom. Velik je izazov pripremiti, da bude lijepo i ukusno, te da zadovolji kriterije kupaca. To je najvažnije, a za mene velika nagrada kada mi kažu da je lijepo na oko, a onda i ukusno”, kaže za RINU Branka Joksić.
Ponosna na pekmez
Poseban ponos ove domaćice je njezin brendirani proizvod – pekmez od šljiva punjeno orasima, recept koji je naslijedila od svoje svekrve. “Trebalo je vremena da usavršim ovaj recept, ali sada sam izuzetno ponosna na rezultat”, rekla je Branka. Proces je, prema njenim riječima, zahtjevniji, jer šljive prvo moraju odstajati u vinobranu kako bi zadržale boju, a zatim se pune orasima i kuhaju u šećernom sirupu.
“Najponosnija sam na svoj specijalitet koji sam naučila od svekrve, a to je pekmez od šljiva punjeno orasima. Za pripremu treba malo više vremena, a postupak je sljedeći: Na dva litra vode ide dva kilograma šećera, prethodno očistimo šljive i one stoje u vinobranu da ne izgube boju. Potom ih isperemo, punimo orasima i kada se šećer ušpinuje, kuhamo. Ne radimo velike količine jer su manje količine ukusnije i lakše se pripremaju”, objašnjava Branka.
Za ovaj domaći proizvod zainteresirali su se i stranci, pa tako pekmez iz Ježevice stiže do Italije i Slovenije. “Kupci su oduševljeni, sviđa im se pakiranje, a o okusu da ne pričam. Izvjesne količine završavaju u Sloveniji i Italiji, puno toga ide van. Što se tiče tržišta, zapravo nije lako prodati, najlakše bi bilo plasirati svježe voće, međutim, kako cijene variraju i otkup često nije siguran, ovako kroz preradu spasimo voće od propadanja pa će se već naći kupac, uglavnom trebamo biti zadovoljni”, zaključuje domaćica iz Ježevice.
