Nakon što je objavljeno da je premijer Andrej Plenković operiran zbog povremenog poremećaja srčanog ritma, otvorilo se pitanje o prirodi ove tegobe i načinima njezina liječenja.
Radi se o srčanim aritmijama, koje spadaju među najčešće razloge posjeta kardiolozima. Pacijenti simptome opisuju kao lupanje, preskakanje srca ili nelagodu u prsima. Iako se ozbiljna srčana bolest može isključiti već kliničkim pregledom i EKG-om, mnogi se ipak upućuju na dodatne pretrage zbog straha od mogućih komplikacija.
Važno je napomenuti kako subjektivni osjećaj nepravilnog rada srca, poznat kao palpitacije, nije sam po sebi pokazatelj ozbiljne srčane bolesti. Najčešće se javlja kod mlađih osoba pod stresom, ili kao posljedica konzumacije kofeina, alkohola, pušenja, ali i zbog anemije, poremećaja štitnjače ili hormonalnih promjena.
Kod osoba koje već imaju kardiovaskularne rizike, palpitacije mogu ukazivati na ozbiljnije dijagnoze, poput ishemijske bolesti srca. Dodatni simptomi poput vrtoglavice, boli u prsima, nedostatka zraka ili nesvjestica mogu signalizirati aritmije koje zahtijevaju specijalizirane pretrage: 24-satni EKG (Holter), ultrazvuk srca i test opterećenja (ergometriju).
Osnovni alat za dijagnostiku aritmija ostaje elektrokardiogram (EKG). Pritom se može otkriti usporeni (bradikardija) ili ubrzani (tahikardija) rad srca. Iako su ponekad fiziološki, ovi poremećaji mogu biti i znak ozbiljnijih stanja.
Najčešća ozbiljna aritmija, fibrilacija atrija, povećava rizik od nastanka krvnih ugrušaka i zahtijeva antikoagulantnu terapiju.
Liječenje ovisi o uzroku. Kod blažih oblika dovoljna je promjena životnog stila: smanjenje stresa, izbjegavanje kofeina i pušenja, te redovita fizička aktivnost. Kod izraženijih poremećaja koriste se lijekovi iz skupine beta blokatora i antagonista kalcija, dok se kod teških oblika usporenog rada srca može preporučiti ugradnja pacemakera.
Aritmije se dijele na supraventrikulske (iz pretklijetki) i ventrikulske (iz klijetki). Prve su češće kod mlađih osoba, dok su druge karakteristične za stariju populaciju. Srčani ritam inače nastaje u sinoatrijskom (SA) čvoru, a širi se kroz atrioventrikularni (AV) čvor, Hisov snop i Purkinjeova vlakna. Ako impuls ne slijedi taj put, dolazi do aritmije.
Napredak medicine doveo je do razvoja ablacijskih postupaka – zahvata koji se izvode radiofrekventnom ili krio energijom, a kojima se ciljano uništava izvor aritmije. Riječ je o invazivnim metodama koje, unatoč mogućim rizicima, donose visoku stopu uspjeha.
Kod supraventrikulskih aritmija, osobito kod kružnih tahikardija, ablacijsko liječenje bilježi uspjeh i do 98%, dok je kod fibrilacije atrija uspješnost nešto manja – oko 80%. Ventrikulske aritmije su složenije i povezane s većim rizikom komplikacija, ali se i one uspješno tretiraju u specijaliziranim centrima.
Iako pojava aritmija može izazvati zabrinutost, većina slučajeva nije opasna po život, a suvremeni dijagnostički i terapijski pristupi omogućuju visok stupanj kontrole i liječenja ovih poremećaja.
