Nakon emitiranja priloga RTL Televizije o nestanku i smrti Slavka Batika 1991. godine u Vukovaru, na Facebooku se oglasio Nikola Kajkić, poznat po svom angažmanu u pitanjima nestalih osoba iz Domovinskog rata. Njegov status ne ostavlja prostor ravnodušnosti – postavlja ozbiljna pitanja i optužbe koje zaslužuju javnu raspravu.
Tko je bio Slavko Batik?
Slavko Batik, Hrvat iz Ivankova, živio je u Vukovaru sa suprugom Ružom Arsenic, koja je bila srpske nacionalnosti. Početkom rata ostao je civil, što potvrđuju i svjedoci iz vremena okupacije, kao i sudionici procesa protiv pripadnika paravojnih formacija. Batik je bio zaposlen u Željezari i nije bio aktivni pripadnik obrane grada. U jesen 1991. godine, odveden je i ubijen. Njegovo tijelo je, kao i mnoga druga, završilo u jednoj od masovnih grobnica.
Supruga koja šuti – i zašto?
Kajkić u svom statusu iznosi teške optužbe na račun tadašnje supruge Ruže Arsenic. Tvrdi da je ona cijelo vrijeme bila s Batikom u podrumu, no u svojoj izjavi za sud tvrdila je da je on 10. studenoga “otišao potražiti smještaj”, što on smatra lažnom tvrdnjom. Posebno ističe da se na videosnimkama iz tog razdoblja vidi da je Batik bio već ranjen i da su mu pruženi neki oblik pomoći – postavlja se pitanje tko ga je zlostavljao i tko mu je (ili nije) pomogao.
Najveća sumnja pada na Slobodana Rajića zvanog Bobi, pripadnika TO Petrova Gora, koji je jedini iz te postrojbe poznavao Batika. Kajkić sugerira da je upravo on imao motiv i priliku izdvojiti ga, odvesti i ubiti.
Život u SAO Krajini nakon zločina
Posebno uznemirujuće djeluje podatak da je Ruža Arsenic ostala živjeti u tzv. SAO Krajini i nakon nestanka supruga. Svjedoci tvrde da je radila u strukturama TO-a Gorana Hadžića, dok ona navodi da je bila zaposlena u civilnoj zaštiti. Isto tako, navodi se da je izbjegavala kontakt s prijateljima Hrvatima i da je verbalno vrijeđala poznanike zbog njihove nacionalnosti.
Sporna mirovina i manipulacija činjenicama?
Najkontroverzniji dio objave odnosi se na navodnu manipulaciju činjenicama s ciljem dobivanja braniteljske mirovine. Prema Kajkiću, Ruža Arsenic je 1997./98. godine vratila prezime Batik i preko lažno konstruiranog ratnog puta prikazala Slavka kao pripadnika 204. vukovarske brigade, što mu je omogućilo da bude službeno proglašen poginulim 10. studenoga 1991. – datum koji se, kako kaže Kajkić, tada nije mogao znati sa sigurnošću. Na temelju toga je ostvarena obiteljska mirovina u iznosu od 2000-2500 eura, što dodatno otvara pitanje odgovornosti državnih institucija koje su to omogućile.
Vrijeme je za istinu
Kajkić status zaključuje pozivom da se preispitaju svi slučajevi u kojima postoji sumnja da su ljudi, koji su aktivno ili pasivno sudjelovali na strani agresora, kasnije ostvarili prava kao žrtve ili članovi obitelji žrtava. Pitanje koje ostaje jest: koliko još sličnih slučajeva postoji, a da o njima nitko ne govori?
Ovo nije samo pitanje jednog čovjeka. Ovo je pitanje pravde za sve nestale, ubijene, i one koji su ostali bez svojih najmilijih. A možda je, kako kaže Kajkić, došlo vrijeme da se konačno prestane šutjeti.
