Julie McFadden, medicinska sestra iz Los Angelesa koja godinama radi u palijativnoj skrbi, podijelila je svoja zapažanja o tome što ljudi najčešće proživljavaju u posljednjim tjednima života. Njezino iskustvo, stečeno u radu s terminalno bolesnim pacijentima, izazvalo je veliku pozornost na društvenim mrežama.
Julie je u videu objavljenom na TikToku istaknula da mentalna konfuzija i neobična opažanja mogu biti prvi znakovi da se osoba približava kraju života. Ono što posebno izdvaja je činjenica da mnogi pacijenti tvrde da vide svoje preminule voljene, prijatelje ili čak kućne ljubimce – i to čak nekoliko tjedana ili mjesec dana prije smrti.
“To je najutješnija stvar koju sam naučila kroz rad u hospiciju. Ljudi u posljednjoj fazi života često govore da im u posjet dolaze oni koji su već preminuli. Pritom su često smireni, čak i radosni”, ispričala je Julie, čije riječi prenose američki i britanski mediji.
Dodaje kako medicinsko osoblje ne može znanstveno objasniti zašto se to događa, ali potvrđuje da je to ponavljajući fenomen koji su susretali u brojnim slučajevima.
“Ne tvrdimo da pacijenti zaista vide te ljude, ali iz iskustva znamo da se to događa iznova i iznova. Zato redovito pripremamo obitelji i pacijente na mogućnost takvih iskustava, kako ih to ne bi dodatno uznemirilo”, pojasnila je.
Julie naglašava kako se vizije pokojnika najčešće javljaju otprilike mjesec dana prije smrti, a katkad i ranije. Za nju i njezine kolege to je često indikator da se kraj približava, iako sam pacijent možda nije svjestan ozbiljnosti svog stanja.
Njezin video brzo je stekao popularnost, prikupivši preko 570.000 pregleda i tisuće komentara, u kojima su ljudi dijelili vlastita iskustva s voljenima na samrti.
“Moja majka je jutro prije smrti rekla da vidi moju baku, koja je umrla prije više od 40 godina. Vjerujemo da nas voljeni dolaze otpratiti na drugu stranu”, napisala je jedna korisnica.
“Jedan pacijent mi je rekao da mu je pas sjedio na kraju kreveta. Detaljno mi ga je opisao i rekao ime”, stoji u drugom komentaru.
Druga korisnica prisjetila se: “Mama mi je mjesec dana prije smrti počela govoriti da razgovara s mojim tatom i svojim sestrama. Bila je uvjerena da su tu.”
Juliein rad, kao i njezino javno istupanje, otvara važno pitanje o načinu na koji doživljavamo smrt te činjenicu da ona, unatoč bolnosti, može biti događaj ispunjen mirom i prihvaćanjem.
