Jadransko podmorje suočeno je s novom prijetnjom – invazivnom algom Stypopodium schimperii, koja se ubrzano širi oko Komiže na otoku Visu. Riječ je o stranoj vrsti porijeklom iz Indijskog oceana, koja je u Sredozemno more dospjela najvjerojatnije kroz Sueski kanal. Od prvog pojavljivanja u Izraelu 1973. godine, postupno se širila istočnim Sredozemljem, zahvativši i grčke obale Egejskog i Jonskog mora.
U hrvatskim vodama prvi je put zabilježena tek 2020. godine, no tada je otkriveno samo nekoliko primjeraka. Danas, prema najnovijim podacima Instituta za oceanografiju i ribarstvo, ova alga u potpunosti prekriva morsko dno na brojnim lokacijama oko Komiže, osobito na stjenovitom terenu između 5 i 15 metara dubine.
Zabrinjavajući je podatak da se autohtone morske vrste gotovo potpuno povlače, jer invazivna alga agresivno dominira prostorom. Stručnjaci ističu kako se radi o najinvazivnijoj trenutno poznatoj algi u Jadranu, iako je još neizvjesno hoće li se nastaviti širiti ili će s vremenom nestati, što se ponekad događa s unesanim vrstama.
Ipak, rizici su značajni. Ovakve promjene mogu dovesti do poremećaja čitavog ekosustava, a potencijalne posljedice osjećale bi se i u turizmu, ribarstvu te zaštiti morske bioraznolikosti.
Institut poziva ronioce, ribare i sve ljubitelje mora da obrate pažnju na pojavu ove vrste. Ako uoče algom obraslo morsko dno izvan područja Komiže, pozvani su da dojave lokaciju, fotografiraju ili izvade primjerak. Stypopodium schimperii lako se može zamijeniti s domaćom vrstom Padina pavonica, no razlikuje se po veličini i boji – naraste i preko 40 cm, a boja joj varira od oker do plavkasto-sjajne nijanse. Usporedbe radi, domaća padina rijetko prelazi 20 cm i karakteristično je bijele boje.
Ovo istraživanje dio je šireg znanstvenog projekta “Benthic NIS” (IP-2019-04-6702), koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a čiji je cilj upravo praćenje stranih bentoskih organizama u Jadranu.
Premda je priroda često nepredvidiva, znanstvenici upozoravaju da bi širenje ove alge moglo imati trajne posljedice za ekosustav Jadrana. Kontinuirano praćenje, pravodobne dojave s terena i suradnja sa širom javnošću postaju ključni alati u održavanju zdravlja našeg mora. Suočeni s brzim širenjem i agresivnim ponašanjem vrste, stručnjaci ne skrivaju zabrinutost:
“Ovo je tek početak, bojimo se najgoreg.”
