Nova demografska karta Europe izazvala je snažne reakcije diljem kontinenta, a posebnu pozornost privlače projekcije za Hrvatsku. Prema aktualnim procjenama, Europska unija danas broji oko 453 milijuna stanovnika, no do kraja stoljeća taj bi se broj mogao znatno smanjiti, osobito ako migracije u potpunosti prestanu.
Podaci koje objavljuje Eurostat pokazuju da bi Europska unija bez migracija do 2100. godine pala na svega 294 milijuna stanovnika. U scenariju zadržavanja sadašnjih migracijskih trendova, pad bi bio blaži, ali i dalje značajan – oko 419 milijuna stanovnika.
Demografske projekcije pretočene su u kartu koja jasno pokazuje koliko bi se slika Europe mogla promijeniti u samo nekoliko desetljeća.
Hrvatska se na toj karti ističe negativnim trendom. Država koja danas ima oko 3,8 milijuna stanovnika mogla bi, bez migracija, do kraja stoljeća pasti na 2,279 milijuna. Čak i uz nastavak imigracije, projekcije govore o padu na oko 2,822 milijuna stanovnika, što znači gubitak gotovo milijun ljudi u odnosu na današnje stanje.
Sličan scenarij čeka i druge europske zemlje. Italija, koja danas ima približno 58 milijuna stanovnika, bez migracija bi se smanjila na 28 milijuna, dok bi uz migracije broj pao na oko 50 milijuna. Slovenija, s današnjih 2,1 milijun, bez migracija bi mogla pasti na 1,37 milijuna, a uz migracije na 1,95 milijuna stanovnika.
Veliki zaokreti u europskom poretku
Projekcije sugeriraju i potencijalne promjene u demografskoj hijerarhiji Europe. Prema nekim scenarijima, Ujedinjeno Kraljevstvo, iako više nije članica EU-a, moglo bi do kraja stoljeća prestignuti Njemačku i postati najmnogoljudnija europska zemlja.
Demografski stručnjaci upozoravaju da pad broja stanovnika bez migracija nosi ozbiljne posljedice za gospodarstvo, tržište rada i održivost mirovinskih i socijalnih sustava. Manje radno aktivnog stanovništva značilo bi veći teret za one koji ostaju, ali i slabiju konkurentnost Europe na globalnoj razini.
Podijeljena javnost, oštri komentari
Objava karte potaknula je burne rasprave, osobito na društvenim mrežama. Dio komentatora snažno se protivi migracijama, dok drugi upozoravaju na rizike potpunog zatvaranja Europe.
Među komentarima mogu se pročitati i ovakvi stavovi:
“S imigracijom će biti još gore, nitko se ne želi integrirati, rasni ratovi”,
dok drugi poručuje:
“Meni je to u redu, ne želim NIKAKVE muslimane u svojoj zemlji. Postojat će drugačiji načini da žene imaju djecu”.
S druge strane, dio javnosti upozorava da Europa bez migracija riskira dugoročnu stagnaciju. Jedan od komentara glasi:
“Ljudi bi zaista radije da Europa postane ekonomski i kulturno nebitna nego da prihvati migraciju. Migracije imamo stoljećima na našem kontinentu i imat ćemo ih i dalje.”
Pojedini komentatori u padu broja stanovnika vide i potencijalne prednosti.
“Zapravo i nije loše, financije bi mogle biti stabilnije, a ekološka tranzicija brža.”
Rasprave dodatno zaoštravaju tvrdnje o dugoročnim promjenama identiteta kontinenta.
“Pitam se koliko će vremena trebati da europsko stanovništvo u potpunosti bude zamijenjeno Afrikancima. Nema rasizma, to je samo pitanje vremena, barem iz njemačke perspektive”.
Demografske projekcije tako ne otvaraju samo pitanje brojeva, već i duboke društvene, političke i identitetske dileme s kojima će se Europa suočavati u desetljećima koja dolaze.
