Čitatelj iz Gornje Bistre javio se redakciji s detaljnim opisom, kako tvrdi, višegodišnje borbe njegove obitelji sa zdravstvenim sustavom. U središtu priče nalazi se liječenje njegova oca, danas pokojnog, te odluka HZZO-a da ne prizna putne troškove za višekratna putovanja na radioterapiju.
Prema njegovim riječima, prvi simptomi pojavili su se u proljeće 2023. godine. Dugotrajno curenje iz nosa, glavobolje, postupni gubitak sluha i njuha isprva su tretirani kao bezazleni problemi. Terapije se, kaže, nisu pokazale učinkovitima, a stanje se s vremenom pogoršavalo.
Tijekom ljeta iste godine njegov je otac bio podvrgnut kolonoskopiji u jednoj zagrebačkoj bolnici, nakon koje je, prema tvrdnjama sina, došlo do ozbiljne komplikacije. Tek nakon pojave teških bolova i znakova upale potrbušnice, pacijent je zadržan na bolničkom liječenju, gdje je prošao niz zahvata i terapija.
Početkom 2024. simptomi su se ponovno intenzivirali, a daljnje pretrage dovele su do dijagnoze rijetkog karcinoma sinusa. Tumor je, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, bio znatnih dimenzija i smješten u području glave, što je zahtijevalo hitno zračenje.
Zbog dugih listi čekanja i čestih kvarova uređaja za radioterapiju u Zagrebu, obitelj je, kako navodi sin, bila prisiljena tražiti rješenje izvan grada. Nakon kontakta s liječnicima u KBC-u Rijeka, liječenje je započelo u rujnu 2024. godine.
Terapija je uključivala 35 uzastopnih zračenja, a budući da obitelj nije uspjela pronaći smještaj u Rijeci, sin je svakodnevno vozio oca iz Gornje Bistre i natrag. Kaže da mu je poslodavac omogućio rad na daljinu kako bi to uopće bilo izvedivo.
Zračenje je, prema njegovim riječima, bilo uspješno – tumor se povukao, bolovi su prestali, no vid se nije oporavio. Nekoliko mjeseci kasnije pacijent je preminuo od drugih zdravstvenih komplikacija, ne izravno povezanih s karcinomom.
Nakon završetka liječenja obitelj je zatražila naknadu putnih troškova, no zahtjev je odbijen uz obrazloženje da se terapija mogla obaviti u Zagrebu. Iako su kasnije pribavljena stručna mišljenja koja su potvrdila opravdanost liječenja u Rijeci, HZZO je, tvrdi sin, ostao pri stajalištu da je pacijent imao mogućnost korištenja sanitetskog prijevoza ili javnog prijevoza.
Sin navodi da im takva opcija nikada nije bila ponuđena te da o pravima pacijenta nisu bili pravodobno informirani. Postupak je trenutačno i dalje u žalbenoj fazi, a obitelj inzistira na tome da se slučaj razmotri do kraja.
