Izjave predsjednika Republike Zorana Milanovića o vojnim i europskim pitanjima izazvale su snažne reakcije u političkom prostoru, a među najizravnijima bio je politički analitičar Žarko Puhovski. Njegovi komentari za za N1 televiziju otvorili su niz pitanja o smjeru vanjske politike, ali i o samoj ulozi predsjednika.
Sporna suradnja s Izraelom izazvala buru reakcija
Tijekom posjeta predsjednice Sjeverne Makedonije Gordane Siljanovske-Davkove, predsjednik Milanović jasno je dao do znanja da se protivi suradnji Hrvatske s Izraelom oko nabave protuzračnog sustava “Davidova praćka”.
Njegov stav bio je izuzetno čvrst, bez prostora za kompromis. Poručio je:
“Ako ministar obrane ili bilo tko želi ući u tu vrstu aranžmana s Izraelom, to znači da je potrebna i suradnja Hrvatske vojske, ljudi iz Glavnog stožera, iz postrojbi, iz sustava zapovijedanja, s izraelskom vojskom. Tako mi Boga, to se neće dogoditi. Hrvatska vojska, mojom zapoviješću, neće sudjelovati u tome”.
Dodatno je naglasio i upozorenje:
“Ovo je upozorenje, nemojte to raditi. Nijedan hrvatski vojnik u tome neće sudjelovati. Ako će to raditi civili, to će biti prvi put u povijesti”.
Sam sustav ocijenio je zamjenjivim, istaknuvši kako nije nužan čak ni u hipotetskoj situaciji da je jedini dostupan.
Puhovski podržao dio kritika prema Izraelu
Analitičar Žarko Puhovski u ovom segmentu stao je uz predsjednika, naglašavajući moralnu dimenziju suradnje s izraelskom vojskom.
Izjavio je:
“Ja doista mislim da nijedan državljanin i državljanka Hrvatske, iz razloga elementarne moralne higijene, ne bi smio imati kontakte s izraelskom vojskom koja je sada zločinačka vojna skupina”.
Ipak, istaknuo je kako Milanović koristi i dodatne argumente koje smatra problematičnima. Prema njegovim riječima:
“Međutim, Milanović uzima druge argumente, nacionalne, da ne kažem nacionalističke, koji se svode na to da Izraelci igraju na obje strane, pomažu jedne, pomažu druge. Tu bi zapravo Srbija trebala biti više pogođena. Oni su imali puno intimnije odnose s Izraelom u vojnom i financijskom smislu. I ako se to događa, onda bi značilo da Izrael izdaje Srbiju, a ne Hrvatsku”.
Izjave o Europskoj uniji dodatno zaoštrile polemiku
Osim pitanja vojne suradnje, posebnu pozornost izazvale su Milanovićeve izjave o Europskoj uniji i putu Sjeverne Makedonije.
Predsjednik je naglasio da svaka država sama odlučuje o svom smjeru razvoja:
“Makedonija sama odlučuje o tome što joj je bolje i koji put bira. Pretpostavljam da je to put blagostanja, mira i spokoja građana Makedonije. A ovo drugo, uključujući EU i NATO, fasada je, neka vrsta energetske obnove, ali ono što čini kuću je iznutra”.
Dodao je i širi pogled na ulogu Unije:
“Ovo su moja razmišljanja, nisu savjeti ni prvom susjedu kraj kojeg živim, kamoli cijeloj državi i narodu. To vrijedi i za Hrvatsku, EU je nadgradnja, ali nikako zgrada. Naša kuća i tradicija su na našem zemljištu, a EU je dobrodošla sezonska priča dok traje. To je to. Ima života i bez EU, i to uspješnog i dostojanstvenog”.
Puhovski: Retorika predsjednika je neprihvatljiva
Iako je u dijelu analize pokazao razumijevanje za određene kritike, Puhovski je bio vrlo jasan kada je riječ o predsjednikovom stavu prema Europskoj uniji.
Ukazao je na širi kontekst odnosa prema Sjevernoj Makedoniji, ističući pritiske kojima je ta država izložena:
“Njima su Grci nametali promjenu imena, Bugari traže da se promijene neke oznake njihovog jezika, odnosno njihove kulturne tradicije. I to je doista jedna vrsta imperijalizma koja je prešla, po mom sudu, ono što jedna mala slaba država kao što je Sjeverna Makedonija mora dopustiti”, kaže za N1 televiziju
No, ključni dio njegove kritike odnosio se na dosljednost predsjedničke funkcije. Izravno je poručio:
“Dakle, ono što bi trebalo reći, gospodine predsjedniče, zašto ne date ostavku? Kakvog smisla ima da budete predsjednik države u nečemu što nema smisla?”.
Promjena stava i politička odgovornost
Puhovski je dodatno naglasio kako i sam predsjednik priznaje promjenu u vlastitim stavovima:
“To što on naziva fasadom ili, u marksističkim terminima, nadgradnjom, nije nešto značajno. I on sam kaže da prije par godina ne bi tako govorio, a sad govori jer je, valjda, razočaran. No predsjednik države koji prima kandidatkinju za članstvo u savezu u kojem je Hrvatska članica, bi po mom sudu trebao drugačije reagirati”.
Time je otvoreno pitanje političke odgovornosti i usklađenosti predsjedničkih izjava s međunarodnim pozicijama države.
