Jednostavan zadatak koji mnogi svakodnevno rade mogao bi pomoći liječnicima da mnogo ranije otkriju ozbiljne promjene u mozgu. Novo istraživanje pokazalo je da način na koji starije osobe pišu rukom može ukazivati na prve znakove kognitivnog propadanja, čak i prije pojave očitih simptoma.
Sve veći broj stručnjaka traži načine kako što ranije prepoznati bolesti povezane s propadanjem mozga, a sada se u središtu pozornosti našao upravo rukopis. Istraživači sa Sveučilišta u Évori u Portugalu otkrili su da razlike u načinu pisanja mogu otkriti promjene povezane s kognitivnim oštećenjima.
Studija je objavljena u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, a znanstvenici vjeruju da bi ovakvi testovi jednog dana mogli postati brz i pristupačan alat u svakodnevnoj zdravstvenoj praksi.
Pisanje otkriva više nego što mnogi misle
Iako se rukopis danas koristi mnogo manje nego prije, znanstvenicima je posebno zanimljiv jer tijekom pisanja mozak istodobno obavlja više zahtjevnih zadataka. Potrebna je koordinacija pokreta, koncentracija, pamćenje i obrada informacija.
U istraživanju je sudjelovalo 58 osoba u dobi od 62 do 99 godina koje su bile smještene u domovima za starije osobe. Među njima je 38 osoba imalo dijagnosticirano kognitivno oštećenje, dok je preostalih 20 sudionika bilo kognitivno zdravo.
Sudionici su koristili digitalnu olovku i tablet te su morali izvršavati različite zadatke. Crtali su linije i točke, prepisivali rečenice te zapisivali tekst po diktatu.
Kineziologinja Ana Rita Matias objasnila je što su istraživači primijetili tijekom analize.
“Pisanje nije samo motorička radnja, ono je prozor u mozak”, izjavila je kineziologinja Ana Rita Matias sa Sveučilišta u Évori. “Utvrdili smo da starije osobe s kognitivnim oštećenjima pokazuju drukčije obrasce u trajanju i organizaciji pokreta pri pisanju.”
Najveće razlike pokazale su se tijekom diktata
Znanstvenici su otkrili da se najveće razlike između zdravih osoba i onih s kognitivnim poteškoćama vide upravo tijekom pisanja po diktatu.
Takav zadatak od mozga traži više procesa istodobno. Potrebno je slušati, zapamtiti izgovorene riječi, pretvoriti ih u tekst i zatim ih zapisati rukom.
Osobe s dijagnosticiranim kognitivnim oštećenjem uglavnom su trebale više vremena za svaki potez olovkom, a kod nekih su zabilježeni i drukčiji obrasci pokreta tijekom pisanja.
“Zadaci koji su postavljali veće kognitivne zahtjeve otkrili su da se kognitivno propadanje odražava na učinkovitost i dosljednost organizacije pokreta pri pisanju”, dodala je Matias.
Istraživači smatraju da ovakvi rezultati podupiru teoriju prema kojoj mozak tijekom zahtjevnih zadataka postupno gubi sposobnost učinkovite prilagodbe. Zbog toga sustavi zaduženi za kontrolu pokreta postaju sve više opterećeni.
Mozak sporije planira pokrete
Prema riječima istraživača, trajanje i organizacija poteza olovkom usko su povezani s načinom na koji mozak planira i izvršava radnje.
“Trajanje i organizacija poteza olovkom usko su povezani s načinom na koji mozak planira i izvršava radnje, a to ovisi o radnoj memoriji i izvršnoj kontroli”, pojašnjava Matias.
Dodala je da se kod propadanja tih sustava promjene jasno vide tijekom pisanja.
“S propadanjem tih kognitivnih sustava, pisanje postaje sporije, isprekidanije i manje usklađeno. S druge strane, ostale značajke mogu ostati relativno očuvane, osobito u ranim fazama kognitivnog propadanja, što ih čini manje pouzdanim pokazateljima.”
Stručnjaci već neko vrijeme istražuju različite metode za rano otkrivanje neurodegenerativnih bolesti. Među njima su analize krvi, glasovni obrasci i praćenje ponašanja, a analiza rukopisa sada se sve ozbiljnije razmatra kao dodatni alat.
Ohrabrujući rezultati, ali istraživanje ima ograničenja
Iako su rezultati izazvali veliko zanimanje, znanstvenici upozoravaju da je riječ o početnim zaključcima. Studija je provedena na relativno malom broju sudionika i nije pratila promjene kroz dulje vremensko razdoblje.
Također, istraživači nisu uzimali u obzir terapije i lijekove koje su sudionici koristili, a oni mogu utjecati na motoričke sposobnosti i brzinu pisanja.
Unatoč tome, cilj istraživača ostaje vrlo jasan.
“Dugoročni je cilj razviti alat koji je jednostavan za korištenje, brz i cjenovno pristupačan te koji bi se mogao uklopiti u svakodnevnu zdravstvenu praksu bez potrebe za specijaliziranom ili skupom opremom”, zaključila je Matias.
Znanstvenici vjeruju da bi buduća, opsežnija istraživanja mogla potvrditi može li analiza rukopisa doista pomoći u otkrivanju kognitivnog propadanja prije nego što se pojave ozbiljniji simptomi poput gubitka pamćenja.
