Znanstvena istraživanja otkrivaju da mozak može ostati aktivan i nakon što osoba doživi kliničku smrt, dovoljno dugo da zabilježi i registrira riječi koje izgovaraju članovi medicinskog osoblja. Neki preživjeli nakon srčanog zastoja izjavili su da su čuli kako liječnici izgovaraju točno vrijeme njihove smrti.
Ovaj intrigantni fenomen potaknuo je nova istraživanja koja se bave funkcioniranjem mozga neposredno prije i nakon smrti. Prema riječima dr. Sama Parnie, stručnjaka za intenzivnu njegu i reanimaciju na NYU Langone School of Medicine, smrt se tehnički definira trenutkom kada srce prestane kucati i krv više ne dolazi do mozga.
“U tom trenutku prestaju sve funkcije mozga – refleksi, uključujući zjenični i povraćajni, iščezavaju gotovo trenutačno”, pojašnjava Parnia. No, novo otkriće baca drugačije svjetlo na ono što se događa u tim posljednjim trenucima.
Svjesnost nakon smrti?
Najveće dosad provedeno istraživanje ovog tipa dokumentiralo je iskaze pacijenata koji su tvrdili da su nakon proglašenja smrti čuli razgovore u prostoriji i osjećali prisutnost oko sebe. To je otvorilo novo pitanje – ostaje li dio svijesti aktivan čak i nakon što osoba umre?
“Mozak se ne isključuje odmah. U nekim slučajevima zabilježeni su kratki, ali snažni valovi moždane aktivnosti, koji bi mogli biti odgovorni za ono što pacijenti opisuju kao iskustva bliska smrti”, navodi dr. Parnia.
Tunel svjetlosti nije jedina priča
Iako mnogi povezuju smrt s viđenjem svjetla na kraju tunela, znanstvenici ističu da taj doživljaj nije univerzalan. Proces umiranja, prema nekim opisima, nalikuje uranjanju u ledenu vodu, pri čemu se mozak fokusira samo na osnovne funkcije potrebne za očuvanje života.
“Ti trenuci mogu biti zbunjujući, a ponekad i zastrašujući. Pokušavamo razumjeti što ljudi uistinu proživljavaju u tim trenucima, kako bismo stekli bolji uvid u kraj života – jedno od rijetkih iskustava koje je zajedničko svima”, dodaje Parnia.
Znanost potvrdila nalaze i kod životinja
Jedna od ključnih potvrda došla je iz istraživanja provedenog 2013. na Sveučilištu Michigan, gdje su mozgovi anesteziranih štakora, kojima je izazvan srčani zastoj, pokazali znakove intenzivne moždane aktivnosti slične stanju visoke budnosti, i to nakon što su proglašeni klinički mrtvima.
Ova otkrića podupiru teoriju da mozak u posljednjim trenucima oslobađa energetski val, što bi moglo objasniti živopisne halucinacije, osjećaj lebdenja ili slušne dojmove koje neki pacijenti opisuju.
Istraživanja koja bi mogla promijeniti naše poimanje smrti
Cilj znanstvenika nije samo razumjeti fizičke reakcije organizma, već i istražiti subjektivna iskustva umiranja. “Baš kao što proučavamo ljubav, sreću ili bol, želimo znati što ljudi stvarno osjećaju dok umiru”, ističe Parnia.
Njegov tim vjeruje da će bolje razumijevanje moždane aktivnosti nakon smrti pomoći i u unaprjeđenju metoda reanimacije i skrbi za kritično oboljele pacijente.
