U Hrvatskoj je sve teže doći do vlastitog stana. Prosječna cijena kvadrata novogradnje u prvoj polovici 2025. iznosila je 2766 eura, što je 4,3 posto više nego krajem prošle godine i čak 11,8 posto više u odnosu na isto razdoblje lani. Kada se u računicu uključe POS-ovi stanovi, prosjek tek neznatno pada na 2754 eura po četvornom metru.
No, unatoč visokim cijenama, prodaja pada. Prema podacima agencije Opereta, u prvih šest mjeseci 2025. zabilježeno je 57.095 kupoprodaja, što je 15 posto manje nego godinu ranije.
Tko uopće kupuje – i kako?
Na tržištu se i dalje pojavljuju kupci spremni platiti stan u gotovini. Jedan je Zagrepčanin na društvenim mrežama ispričao kako je izgubio stan jer je drugi kupac jednostavno uplatio 230.000 eura u komadu:
„Našao sam stan, dogovorio sve, rekao da ću ga kupiti putem kredita. Dva dana kasnije agent me zove i kaže – prodan je. Netko je došao i odmah platio u gotovini.“
Prema podacima Hrvatske narodne banke, gotovo 70 posto stambenih nekretnina u Hrvatskoj kupuje se bez kredita, isključivo gotovinom.
Mentalitet, siva ekonomija i nepovjerenje u banke
Komentatori tvrde da takva praksa nije slučajna. Dio novca dolazi od prodaje naslijeđene imovine, dio od rada u inozemstvu, a značajan dio i iz sive ekonomije. Još uvijek je prisutna navika „novca u čarapama“ jer se bankama, zbog povijesnih iskustava i propasti institucija 90-ih, mnogi ne usuđuju vjerovati.
Uz to, stručnjaci napominju da je pranje novca kroz stanogradnju globalni fenomen. Velik broj novih zgrada u gradovima često se povezuje s ulaganjem kapitala nejasnog porijekla.
Hrvatska u usporedbi s drugima
Unatoč velikoj gradnji, broj novih stanova i dalje je premalen u odnosu na potražnju. Primjerice, u Austinu u SAD-u na 100.000 stanovnika godišnje se gradi više od 1500 stanova, dok Zagreb uspije izgraditi oko 400 – četiri puta manje.
Tome treba dodati i strane kupce kojima su cijene u Hrvatskoj prihvatljive, budući da dolaze iz zemalja s višim standardom.
Više novca nego što se misli
U raspravama se provlači zaključak da su Hrvati bogatiji nego što se po javnom diskursu čini. Dok jedni kukaju nad cijenama i nemogućnošću kupnje, drugi stanove kupuju gotovinom – pa čak i po nekoliko odjednom. Problem je što glasniji dio javnosti ostavlja dojam općeg siromaštva, iako postoji veliki sloj ljudi koji solidno živi, ali šuti.
Dugoročno, stručnjaci upozoravaju da bi porezi na kapital i nekretnine mogli rasti kako bi se uravnotežio proračun, osobito uz pad broja stanovnika. A tada bi visoke cijene stanova mogle početi padati – no povijest pokazuje da posljednji ulagači u takvim okolnostima uvijek izvuku deblji kraj.
