Podjela imovine nakon smrti često postaje izvor najvećih sukoba u obiteljima. Tada na površinu izlaze stari prijepori i narušeni odnosi, a ostavinska rasprava pretvori se u poprište ozbiljnih razdora.
Ostavinska rasprava unijela nemir
Tako je i u slučaju jedne obitelji iz Zagreba. Nakon iznenadne smrti oca, pitanje vlasništva nad stanom postalo je uzrok sukoba između djece i rodbine. Kći i majka dobile su poziv na ostavinsku raspravu, dok je brat, koji godinama nije razgovarao s ocem, najavio kako će se pozvati na usmenu oporuku navodno ostavljenu njemu u korist.
Dodatnu napetost stvaraju i očeve sestre, koje, prema riječima kćeri, potiču razdor i podržavaju bratovu stranu.
Što kaže zakon o usmenoj oporuci?
Iako tvrdnja o usmenoj oporuci zvuči prijeteće, pravnici upozoravaju da takve izjave rijetko imaju pravni učinak. Članak 37. Zakona o nasljeđivanju propisuje da usmena oporuka vrijedi samo u izvanrednim okolnostima – primjerice, ako osoba nije bila u mogućnosti sastaviti pisanu oporuku – i to uz prisustvo najmanje dva svjedoka. Osim toga, njezina valjanost prestaje nakon 30 dana ako su izvanredne okolnosti ranije nestale.
Zbog visokog praga dokazivanja, usmene oporuke u praksi gotovo nikada ne prolaze. Potrebno je uvjerljivo dokazati da su postojali uvjeti i svjedoci koji mogu potvrditi volju ostavitelja.
Pravo na nužni dio ostaje zaštićeno
Čak i kada bi usmena oporuka bila prihvaćena, zakon štiti nužne nasljednike – potomke, bračne drugove i roditelje. Prema člancima 69. i 70. Zakona o nasljeđivanju, oni imaju pravo na svoj dio nasljedstva, bez obzira na sadržaj oporuke.
U ovom slučaju, supruga pokojnog imala bi pravo na polovicu stana, dok se druga polovica dijeli između djece. To znači da kći i majka ne mogu ostati bez nasljednog udjela, bez obzira na bratove prijetnje.
