Pronaći pouzdanog majstora danas je za mnoge građane ravno nemogućoj misiji. Oni koji uspiju dogovoriti dolazak često se suoče s dugim čekanjima, naglim promjenama cijena ili potpunim izostankom dolaska bez ikakve obavijesti. Takva iskustva više nisu iznimka, već postaju pravilo, a frustracije se gomilaju.
Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali i masovnog odlaska radne snage u inozemstvo, kvalitetni majstori postali su rijetkost. Oni koji su ostali na domaćem tržištu često su zatrpani poslom, što im omogućuje da biraju poslove, uvjete i klijente. Posljedica toga su cijene koje su, prema iskustvima građana, i do pet puta više nego prije pandemije.
Slična situacija nije ograničena samo na Hrvatsku. O problemu se raspravlja i u regiji, a jedna takva rasprava na društvenim mrežama potaknula je lavinu komentara. Korisnik koji se nakon godina provedenih u inozemstvu vratio i započeo renovaciju kuće opisao je niz neugodnih situacija – od majstora koji se nikada ne pojave do onih koji iznesu visoku cijenu, ali se nakon toga više ne javljaju.
“Ne znam imaju li drugi ljudi ovakva iskustva, ali meni je to naprosto nevjerojatno. Vratio sam se u Srbiju iz inozemstva prije nekih godinu dana, kupio kuću i počeo polako renovirati kuću…”, započeo je svoje izlaganje, dodajući da često mora zvati i po pet majstora za isti posao kako bi se jedan uopće pojavio.
U komentarima su se nizala slična iskustva. Jedni tvrde da je količina posla golema, a broj dostupnih majstora premalen, zbog čega se fokusiraju isključivo na velike projekte i unosne investitore. Drugi ističu kako se osnovna poslovna kultura izgubila, pa se dogovori ne poštuju, a nepojavljivanje bez ikakve obavijesti postalo je uobičajeno.
“Meni je nevjerojatno da ne možeš javiti da nećeš doći. Znači, osnove kulture nema”, navela je jedna korisnica, dodajući da takva ponašanja doživljava čak i u malim sredinama gdje se svi međusobno poznaju.
Posebno ogorčenje izazivaju priče o astronomskim cijenama i loše obavljenim radovima. Neki su, prema vlastitim navodima, uzimali kredite ili prodavali imovinu kako bi platili renovacije, da bi na kraju dobili nekvalitetno izvedene poslove. Jedan od komentara opisuje slučaj u kojem je za kupaonicu plaćeno sedam tisuća eura, uz višemjesečno čekanje i nezadovoljavajući rezultat.
Dio građana priznaje da su pogriješili jer su majstorima dali “ključ u ruke”, što je završilo dodatnim troškovima i oštećenjima. Drugi navode kako jedino rješenje postaje osobna preporuka, ali čak ni to više nije jamstvo kvalitete.
Posebnu raspravu izazvao je primjer s električarom koji je došao pogledati kvar na hladnjaku, nije utvrdio uzrok problema, ali je na odlasku zatražio da mu se plati gorivo. Taj je detalj postao simbol šireg nezadovoljstva odnosom prema mušterijama.
“Nama je bio električar da vidi što nije u redu s hladnjakom, došao je i ustanovio da ne zna što mu je, ali je htio da mu platimo gorivo”, glasi jedan od komentara koji je izazvao brojne reakcije.
Građani sve češće upozoravaju da se zanati više ne uče, mlađe generacije ih izbjegavaju, a iskusni radnici odlaze u inozemstvo. Oni koji ostaju na tržištu rade pod pritiskom, često paralelno na više gradilišta, što dodatno povećava kašnjenja i nezadovoljstvo klijenata.
U takvim okolnostima, čak i manji popravci znaju potrajati mjesecima, dok veći zahvati postaju financijski i psihički iscrpljujući pothvati za sve koji se u njih upuste.
