Nakon što čovjek umre, njegovo tijelo ne propada odmah – riječ je o procesu koji može trajati desetljećima, a konačni tragovi ljudskog postojanja mogu ostati prisutni i do stote godišnjice smrti.
Ljudsko tijelo čini više od 200 kostiju, 37 bilijuna stanica i bezbroj mikroorganizama. Smrt aktivira niz bioloških i kemijskih procesa koji dovode do potpunog raspada, ali ne svi dijelovi nestaju jednakom brzinom.
Prva faza raspadanja započinje već unutar 48 do 96 sati. Mikrobi počinju preuzimati tijelo i proizvode plinove poput amonijaka i sumporovodika, zbog kojih dolazi do napuhivanja i neugodnog mirisa. Organima koji najbrže propadaju, poput mozga, ključan je kisik – bez njega stanice se raspadaju, otpuštaju vodu, a ta tekućina može se ubrzo pojaviti na dnu lijesa.
U nekoliko sati nakon smrti počinje se mijenjati i stanje crijeva. Kako imunitet više ne djeluje, bakterije koje inače pomažu u probavi kreću prema drugim organima. Prodiru do jetre i žučnog mjehura, oslobađajući žuč koja tijelo boji u žuto-zelenu boju. Nakon nekoliko mjeseci, ta boja prelazi u smeđe-crnu, jer krvne žile propadaju, a željezo oksidira.
U razdoblju od tri do četiri mjeseca, strukture koje povezuju stanice raspadaju se, a tkivo se pretvara u kašastu masu. Nakon godinu dana, kisele tekućine i toksini počinju razgrađivati odjeću, osobito ako je riječ o pamuku.
Ako je okolina dovoljno vlažna i s malo kisika, deset godina nakon smrti može nastupiti formiranje mrtvačkog voska – supstance nalik sapunu koja nastaje od masti u bedrima i stražnjici.
U sušnijim uvjetima, moguće je da tijelo prođe kroz prirodnu mumifikaciju. Voda isparava kroz kožu na tankim dijelovima lica, što dovodi do isušivanja i tamnog obojenja kože, poznatog iz procesa mumificiranja.
Do 50. godine nakon smrti, mekana tkiva gotovo potpuno nestaju, a ostaju samo mumificirana koža i tetive. U sljedećih trideset godina i oni se raspadaju, pa nakon 80 godina ostaju samo kosti. No, i one nisu vječne – do stote godišnjice propada kolagen, pa se kosti pretvaraju u prah.
Jedini dio tijela koji odolijeva vremenu su – zubi. Njihova čvrsta struktura ne podliježe procesima razgradnje kao drugi dijelovi tijela. Uz njih, u lijesu mogu ostati najlonski šavovi odjeće i grobni vosak.
