Tijekom prvih dana pandemije koronavirusa toaletni papir postao je neočekivani simbol globalne panike. Prazne police, redovi u trgovinama i fotografije ljudi koji se bore za posljednje role obišle su svijet, stvarajući prizor koji je ušao u povijest kao jedna od najbizarnijih epizoda suvremene potrošačke kulture.
Iako je već više od stoljeća nezamjenjiv dio svakog kućanstva, njegova budućnost sada postaje upitna. Novi trendovi, ekološke regulative i promjene navika kupaca ukazuju da bi “kralj kupaonice” mogao otići u povijest, barem u obliku koji danas poznajemo.
Prema podacima Europske agencije za okoliš, prosječna osoba u zapadnim zemljama – uključujući SAD, Kanadu i veći dio Europe – godišnje potroši između 15 i 25 kilograma toaletnog papira. Proces njegove proizvodnje izuzetno je štetan za okoliš: zahtijeva velike količine drva, vode i kemikalija, osobito kod mirisnih i višeslojnih varijanti. Procjenjuje se da proizvodnja toaletnog papira čini više od 10 % svjetske potrošnje papira, a potražnja i dalje raste.
“Nije riječ o količinski najvećem segmentu, ali je potražnja za njim ubrzano rastuća, što dodatno opterećuje okoliš”, upozorava Sergio Baffoni, koordinator kampanje u organizaciji Environmental Paper Network. Budući da se većina toaletnog papira izrađuje od djevičanske celuloze, zabrinutost zbog krčenja šuma postaje sve izraženija.
Dok Zapad i dalje troši milijarde rola godišnje, u Aziji već desetljećima prevladava potpuno drugačiji pristup. Umjesto papira, stanovnici zemalja poput Tajlanda, Malezije, Indonezije i Singapura koriste “bum gun” – ručni bide-raspršivač koji koristi mlaz vode za čišćenje.
Ovaj jednostavan uređaj, često izrađen od nehrđajućeg čelika i povezan na dovod vode, ne troši gotovo ništa osim nekoliko decilitara po korištenju. Zagovornici tvrde da je riječ o higijenskijem, ekološkijem i jeftinijem rješenju od toaletnog papira. “Koristeći bum gun, ne samo da smanjujete količinu otpada, nego i štitite okoliš od nepotrebnog sječenja šuma”, ističu ekolozi iz azijskih zemalja.
Trend se polako širi i Europom. Tržište bide-raspršivača u posljednje dvije godine bilježi rast prodaje od više od 40 %, a najbrži porast zabilježen je u Njemačkoj, Skandinaviji i Francuskoj. Sve više europskih hotela i zračnih luka ugrađuje male bide-prskalice uz klasične WC školjke, dok internetske trgovine bilježe rekordnu potražnju za prijenosnim verzijama.
Novi propisi Europske unije, koji ograničavaju uvoz i prodaju proizvoda povezanih s krčenjem šuma, mogli bi dodatno ubrzati ovaj trend. Toaletni papir koji nije izrađen od recikliranih ili certificiranih izvora mogao bi uskoro postati skuplji i teže dostupan.
Ekološki aktivisti već su iskoristili simboliku ovog predmeta u svojim kampanjama. Tijekom prošlogodišnjeg prosvjeda u Bruxellesu, članovi organizacije “Green Planet Now” zamijenili su role toaletnog papira porukama poput “Svaka rola – jedno stablo manje” i “Očisti sebe, ne planetu”. Njihova poruka bila je jasna – vrijeme je da se promijeni način na koji razmišljamo o higijeni.
Pojedine europske zemlje već razmatraju uvođenje poticaja za proizvođače koji koriste recikliranu celulozu ili proizvode vodene alternative. U Japanu i Južnoj Koreji većina domova opremljena je elektronskim bideima s grijanjem vode, sušenjem i dezinfekcijom sjedala, dok se u zapadnim državama takvi sustavi tek probijaju na tržište.
Zanimljivo je da je toaletni papir nastao još davne 1857. godine, kada je američki izumitelj Joseph Gayetty predstavio prvu komercijalnu verziju, dok su braća Clarence i Irvin Scott 1890. stvorila oblik role kakav danas poznajemo. Više od stoljeća kasnije, čini se da će njihovo nasljeđe zamijeniti – mlaz vode.
Za mnoge, ideja o napuštanju toaletnog papira i prelasku na “bum gun” još uvijek zvuči neobično. No ako se trenutačni trend nastavi, budućnost kupaonice mogla bi izgledati potpuno drugačije – bez papira, ali s više tehnologije, održivosti i svježine.
