Kontrola Hormuškog tjesnaca, prijetnja novom energetskom kaosu i strah od globalne recesije. Sve više analitičara upozorava da je sukob s Iranom otvorio krizu kakvu SAD desetljećima nije doživio.
Dok se u Washingtonu pokušava pronaći izlaz iz sve opasnije krize s Iranom, sve glasnije odjekuju procjene da je američka strategija doživjela ozbiljan udarac. Američki analitičar Robert Kagan upozorio je da bi posljedice ovog sukoba mogle trajno promijeniti odnos snaga na Bliskom istoku i u svijetu.
Kagan, viši znanstveni suradnik Instituta Brookings i dugogodišnji suradnik magazina The Atlantic, smatra da se aktualna situacija ne može usporediti s ranijim američkim ratovima. Prema njegovoj procjeni, riječ je o strateškom porazu koji se više ne može lako poništiti.
Iran preuzeo ključnu polugu moći
Prema analizi, Hormuški tjesnac više neće funkcionirati kao prije rata. Iran je, tvrdi Kagan, iz sukoba izašao kao država koja sada ima golem utjecaj nad jednim od najvažnijih energetskih pravaca na svijetu.
Uz dodatno jačanje odnosa s Kinom i Rusijom, Teheran je postao mnogo važniji međunarodni faktor, dok je američki utjecaj oslabio. Analitičar upozorava da rat nije pokazao američku nadmoć, nego je otvorio pitanje koliko je Washington danas sposoban provesti vlastitu strategiju do kraja.
Američke i izraelske snage tijekom 37 dana napada teško su pogodile iransku vojnu infrastrukturu i državni vrh, ali režim nije pao niti je pristao na ustupke.
Trumpova administracija sada pokušava pritisak nastaviti ekonomskim mjerama i blokadom iranskih luka. No, Kagan smatra da režim koji je preživio kontinuirane vojne udare teško može biti slomljen samo sankcijama i gospodarskim pritiscima.
Posebno upozorava na odnos iranskih vlasti prema vlastitom stanovništvu. Citira stručnjakinju Suzanne Maloney koja je nedavno rekla: “Režim koji je u siječnju klao vlastite građane kako bi ušutkao prosvjede sada je potpuno spreman nametnuti im i najteže ekonomske muke”.
Napad na plinska postrojenja promijenio tijek sukoba
Velik preokret dogodio se 18. ožujka, kada je Izrael bombardirao iransko plinsko polje Južni Pars. Iran je potom odgovorio napadom na katarski industrijski grad Ras Laffan, jedno od najvećih svjetskih središta za izvoz prirodnog plina.
Prema dostupnim procjenama, šteta na energetskim postrojenjima mogla bi se sanirati godinama. Upravo nakon tih udara Donald Trump odlučio je proglasiti moratorij na daljnje napade na iranska energetska postrojenja, a kasnije i primirje.
Kagan tvrdi da je američki predsjednik na taj potez bio prisiljen zbog straha od mnogo šire energetske katastrofe. Upozorava da bi i nekoliko uspješnih iranskih udara na naftnu i plinsku infrastrukturu moglo izazvati dugotrajnu globalnu ekonomsku krizu.
Cijene nafte, navodi, mogle bi skočiti na 150 ili čak 200 dolara po barelu, uz ozbiljan rast inflacije i nestašice sirovina.
“Ako ovo nije šah-mat, onda smo mu jako blizu”
Kagan smatra da Bijela kuća više nema mnogo dobrih opcija. Novi val bombardiranja, upozorava, mogao bi izazvati dodatne iranske napade na zaljevske države i energetsku infrastrukturu.
Analitičar zato zaključuje: “Ako ovo nije šah-mat, onda smo mu jako blizu”.
Dodaje i da je Trump posljednjih dana navodno od američkih obavještajnih službi tražio procjene scenarija u kojem bi jednostavno proglasio pobjedu i povukao se iz sukoba.
Prema njegovoj procjeni, američki predsjednik možda računa da će politički lakše preživjeti poraz nego ulazak u još veći i skuplji rat bez jamstva uspjeha.
Iran sada drži svjetsko energetsko tržište pod pritiskom
Kagan upozorava da Teheran nakon rata ima još snažniju poziciju nego prije sukoba. Osim što je zadržao nuklearni potencijal, Iran sada raspolaže i moćnim geopolitičkim oružjem, kontrolom nad prolazom kojim prolazi velik dio svjetske trgovine energentima.
Prema njegovim riječima, Iran bi ubuduće mogao odlučivati tko će imati nesmetan prolaz kroz tjesnac, a kome će promet biti usporen ili ograničen.
Time bi Teheran dobio mogućnost pritiska na države koje ovise o energiji iz Perzijskog zaljeva. U analizi se navodi da bi mnoge zemlje zbog toga mogle biti prisiljene tražiti nove dogovore upravo s Iranom.
Posebno se spominje sve teži položaj Izraela, ali i mogućnost da zaljevske države počnu prilagođavati svoju politiku Teheranu.
Stručnjaci Reuel Gerecht i Ray Takeyh upozorili su: “Gospodarstva zaljevskih Arapa izgrađena su pod kišobranom američke hegemonije. Maknite to – i slobodu plovidbe koja ide uz to – i zaljevske države će neminovno otići moliti u Teheran”.
Strah od nove globalne utrke u naoružavanju
Analiza upozorava i na moguće posljedice za Europu i Aziju. Zemlje koje ovise o energiji iz Zaljeva sada se suočavaju s pitanjem kako zaštititi vlastite interese ako SAD više ne može jamčiti sigurnost ključnih pomorskih ruta.
Kagan procjenjuje da bi to moglo potaknuti novu pomorsku utrku u naoružavanju. Ujedno upozorava da je rat pokazao i koliko su se brzo smanjile američke zalihe oružja.
Takav razvoj događaja, smatra, mogao bi dodatno ohrabriti kineskog predsjednika Xi Jinpinga oko Tajvana ili Vladimira Putina u daljnjim potezima prema Europi.
Na kraju zaključuje da se svijet ubrzano prilagođava razdoblju u kojem američka dominacija više nije sigurna kao nekada.
