Više od desetljeća proveo je u strukturama općinske vlasti Vrpolja. Bio je zamjenik načelnice, pa referent za javnu nabavu, poljoprivredu i komunalno redarstvo. Ipak, malo se toga konkretnog može povezati s njegovim potpisom. Željko Lukačević danas se predstavlja kao novo lice lokalne politike, no brojke, zapisnici i potezi sugeriraju drugačije. Ako je ovo „novi početak“, onda je to početak stare priče koju su građani već odavno pročitali.
Obećanja o zemlji koja nikada nisu zaorala
Još u lipnju 2022. godine Lukačević je najavljivao kako će “već ovoga ljeta” biti raspisan natječaj za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Isto obećava i u 2023. godini. Poljoprivrednici i vijećnici, koji su prisustvovali sjednicama, potvrdili su da su ta obećanja postala – puste priče. A tlo koje čekaju lokalni OPG-ovci i dalje ostaje netaknuto, kao i institucije koje bi trebale reagirati.
Uoči izbora, retorika se intenzivirala. Opet obećava: natječaj stiže u roku od 6 mjeseci. Još jednom, ista kazeta, samo drugo pakiranje.
No rezultat je isti: papiri stoje, a zemlja zarasta. U Vrpolju su se čekanje i neodlučnost pretvorili u politički program.
Pogrešan sapun, prava kazna
U sklopu projekta “Zaželi za Vrpolje”, trebali su biti osigurani higijenski paketi za 90 starijih i nemoćnih osoba. Projekt od 54 tisuće eura propao je zbog detalja: ponuđeni sapun imao je 460 ml, a traženo je 300 ml; deterdžent za suđe bio je litarski, umjesto 900 ml.
DKOM je poništio odluku o nabavi jer općina nije predvidjela mogućnost odstupanja od propisanih količina. Trošak? 1320 eura iz općinskog proračuna.
Cijena greške? Poniženje starijih osoba koje su ostale bez obećane pomoći. Ako je preciznost u mililitrima ono što nas diskvalificira, što tek reći o vođenju općine?
Tko gura Lukačevića i s kojim ciljem??
U selu se, prema navodima više mještana, sve glasnije šapće o dogovoru između Lukačevića i nekoliko velikih poljoprivrednika iz Čajkovaca – tzv. “kraljeva traktora”. No nisu oni jedini: prema tvrdnjama iz lokalnih političkih krugova, iza njega stoje i pojedini omraženi članovi iz Brodsko-posavskog HDZ-a. Nezadovoljni bivšom načelnicom, traže svog čovjeka za provođenje ciljeva. Lukačević je godinama bio njezin zamjenik, sad se nudi kao alternativa, iako je često bio direktno uključen u političke odluke koje danas kritizira.
Prema tvrdnjama sugovornika iz mjesta, pojedinci su dobili obećanja: posao, zemlju, funkcije. Stari politički model klijentelizma recikliran je pod etiketom “novog početka”. Kad se fotelja osvaja šaptom, a birači zemljom, onda to više nije izborna kampanja nego podjela plijena.
Što Vrpolje stvarno treba?
Općina u kojoj birokracija kočnicom postaje skuplja od koristi ne treba nove obećavatelje. Treba ljude koji razumiju zakone, znaju provoditi projekte i ne obećavaju zemlju u zamjenu za glasove. Treba političku odgovornost, a ne pravdanje grešaka papirologijom.
Željko Lukačević možda jest novo ime na listi, ali njegova politička praksa više nalikuje staroj školi netransparentnosti i zakulisnih dogovora.
Pitanje koje ostaje: koliko sapuna, obećanja i hektara vrijedi načelnička fotelja u Vrpolju? Jer kad politika počne mjeriti sve u pakiranjima i parcelama, građani završe s praznim rukama i punim obećanjima.
