Pod zemljom ispod milanske bolnice Ospedale Maggiore (Ca’ Granda), jedne od prvih sekularnih bolnica u Europi, arheolozi su pronašli jezivo, ali i povijesno važno otkriće – posmrtne ostatke oko 10.000 pacijenata pokopanih između 1637. i 1693. godine.
Znanstvenici s Sveučilišta u Milanu već godinama sustavno istražuju ovu podzemnu kriptu. Njihovi nalazi, objavljeni u međunarodnim publikacijama, otkrivaju detalje o životnim uvjetima, prehrani i liječenju običnih ljudi u 17. stoljeću.
Kosti koje pričaju priču o siromaštvu i bolesti
Istraživanja više od 300.000 kostiju pokazala su znakove teške pothranjenosti, infekcija i kirurških zahvata. Analize su otkrile i tragove olova i žive, metala koji su se u to vrijeme koristili u pokušajima liječenja različitih bolesti – često s tragičnim posljedicama.
U zubnom plaku pronađeni su ostaci pšenice, ječma, prosa i riže, ali i škroba krumpira, što upućuje na rani utjecaj namirnica iz Novog svijeta. Pronađene su i spore preslice, biljke otrovne u većim količinama – dokaz koliko je glad bila prisutna među tadašnjim pacijentima.
Koka, kanabis i lijekovi iz prošlosti
Najintrigantniji dio istraživanja odnosi se na tragove psihoaktivnih tvari pronađenih u kostima. Analize su pokazale prisustvo koke i kanabisa, što sugerira da su te biljke možda korištene u medicinske svrhe, ali i u ritualnim ili eksperimentalnim terapijama.
Stručnjaci ističu da je riječ o najstarijim dokazima uporabe psihoaktivnih biljaka u europskim bolnicama. Iako nije poznato jesu li pacijenti bili svjesni što uzimaju, tragovi govore o očaju vremena kada je medicina bila na granici između znanosti i praznovjerja.
Zlato među kostima
U jednom dijelu kripte, istraživači su pronašli pet zlatnih kovanica iz Venecije, Španjolske i Francuske, starih oko 400 godina. Pretpostavlja se da ih je progutao putujući trgovac, pokušavajući ih sakriti prije prijema u bolnicu, gdje su pacijenti morali biti potpuno svučeni prije pregleda.
Takvi nalazi pružaju rijedak uvid u socijalni kontekst bolničkog života u 17. stoljeću – od straha od krađe, do očajničkih pokušaja preživljavanja.
Smrad, poplave i zatvaranje kripte
Zbog visoke vlažnosti i loše ventilacije, tijela su se sporo raspadala. Povijesni zapisi navode da su časne sestre znale gubiti svijest od smrada, a uvjeti u kripti postali su neizdrživi. Zbog toga je kripta zatvorena 1693., a novo groblje otvoreno četiri godine kasnije – Rotonda della Besana, koja i danas postoji kao povijesni spomenik.
Što otkrivaju ovi nalazi?
Forenzičari i antropolozi tvrde da su ovakva otkrića neprocjenjiva jer pružaju potpuniju sliku života običnih ljudi – bolesnika, sirotinje i radnika koji su činili većinu populacije, ali su rijetko spominjani u povijesnim zapisima.
„Mjesta poput Ca’ Grande jedinstvena su prilika da razumijemo svakodnevni život, patnju i medicinsku praksu u ranoj modernoj Europi“, navodi tim Sveučilišta u Milanu.
Otkriće u Milanu tako ne donosi samo znanstvene odgovore, nego i glas tisućama zaboravljenih ljudi čiji su životi, nakon gotovo četiri stoljeća, ponovno progovorili kroz zemlju i kost.
